Zajedno kroz umjetnost: Vladimir Becić

Danas Vam predstavljamo posljednjeg, ali jednako značajnog umjetnika  takozvane Hrvatske  škole: Vladimira Becića. Uz J. Račića, O. Hermana i M. Kraljevića začeo je hrvatsku modernu umjetnost.

Vladimir Becić hrvatski je umjetnik rođen 1886. godine u Slavonskom Brodu. Pridonio je razvijanju ”čistog slikarstva” i zajedno s drugim članovima Hrvatske škole započeo novo razdoblje za hrvatsku umjetnost. Preminuo je 1954. godine u Zagrebu.

Godine 1905. započeo je studij prava u Zagrebu, ali polazio je privatnu slikarsku školu M. Cl. Crnčića i B. Čikoša Sesije i otkrio svoju ljubav prema umjetnosti. Iste godine odlazi u München gdje se 1906. godine upisuje na Akademiju i tamo upoznaje Miroslava Kraljevića, Oskara Hermana i Josipa Račića.

Odlazi u Pariz 1909. godine i upisuje se u Académie de la Grande Chaumière. Također, bio je sudionik Prvog svjetskog rata. Vladimir Becić obnašao je dužnosti ratnog izvjestitelja i ratnog slikara. Nakon deset godina, otišao je u naselje Blažuj kraj Sarajeva gdje je izgradio atelijer i u njemu boravio narednih 4 godine.

Umjetnik je za sobom ostavio mnoge vrijedne radove. Slijedi kratka analiza njegovog stvaralaštva.

Prvi radovi nose stilske oznake Münchenskoga akademizma, utjecaj francuskih impresionista i karakteristike osebujnog realizma. U tom razdoblju slika portrete i aktove (Ženski akt s novinama, 1907. godine).  Život u Parizu omogućio mu je stjecanje uvida u Manetovo slikarstvo i otkrije Cézanneovo.

U radovima iz 1918. godine vraća se münchenskim i pariškim idealima s novim stilskim i životnim motivima. Naglašenije je korištenje geometrijskog strukturiranja motiva snažne voluminoznosti oblika bez jakih poteza kistom. Djela tog razdoblja su: Planinski pejsaž s potokom (1923.) Mirjana (1926.) i  Portret I. Meštrovića (1926.). U narednim stvaranjima omekšava poteze kista i sve je važnija uloga boje i vidljivih tragova kista.

Vladimir Becić
Djevojka s cvijećem 1933. 

U četvrtom desetljeću istaknuto je intenziviranje slikarskog pigmenta i rukopisa te izravno obraćanje motivu. To je razdoblje s najviše njegovih radova. U drugoj skupini radova (npr. Ribar, 1932.) stvaranje je građeno širokim namazima boje i tonskim grafizmom. U skupini portreta (Vera; Mira 1931.) postigao je najvišu stilsku sintezu slobodnog, tonskog realizma.

Pročitajte više o umjetnosti na: https://www.vijuga.hr/

Instagram: https://www.instagram.com/udrugavijuga/

Facebook:  https://www.facebook.com/udrugavijugaosijek

*Slike i podaci su preuzeti s portala Hrvatska Enciklopedija, a više možete pronaći na linku: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=6511

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *